Šivanje elastičnim koncem

S pomoću elastičnog konca prave se simpatični nabori na majicama, tunikama, topićima,  haljinama i sl. takozvane "žabice".
Ove dvije haljine sam radila prošlog ljeta. Manja je kćerina a veća moja. Obje su šivane od ugodne jersey tkanine.

Za krojenje se samo uzme opseg grudi i na širinu se doda 50%.Naprimjer: ako u grudima imate 90cm. širine. dodajte još 45cm. Dakle krojite pravokutnik širine 135cm. a duljinu haljine birajte sami, po želji.
Gornji dio haljine naberete šivanjem s pomoću elastičnog konca. Nakon toga pravokutnik dužinom sastavite i dobijete jednu ovakvu jednostavnu i udobnu haljinu.

Elastični konac rukom namotajte na čunak donjeg konca ni prečvrsto ni prelabavo a za gornji konac se koristi obični .

Trik je u tome da se šiva s lica tkanine pa se elastični konac izvana ne vidi pa njegova boja i nije toliko bitna a za obični gornji konac možete koristiti  boju koja odgovara tkanini. Duljinu štepa naštimajte na što veću a napetost konca smanjite što više. Prilikom šivanja tkaninu lagano povlačite prema sebi. Šivajte red po red na razmaku koji odgovara širini stopice.  Tako je lakše držati pravac prilikom štepanja.

I nikako ne smijete na početku i kraju šavove učvršćivati povratnim bodom nego ostavite krajeve jednog i drugog konca malo duže te ih na naličju međusobno ručno svežite. Ovako kao na slici:

Tek tako dobro učvršćenom koncu možete odrezati višak.

Neki dan sam iskrojila ljubičastu tuniku po uzoru na ovu crvenu kupljenu u trgovini i htjela sam napraviti što sličniju.

 Crvena je u struku nabrana s pomoću elastičnog konca pa sam isto tako radila i na ljubičastoj.
Sada moja kćer ima dvije iste za preko tajica a kada dođu vrućine mogu se nositi samostalno kao ljetne haljine.

Okrugli vratni izrez

Upravo šivam jednostavnu tuniku za djevojčicu pa sam odlučila objaviti kratak post o tome kako se radi vratni izrez na pamučnim bluzama.

Iskrojite traku širine 4 cm. tako će vam gotovi paspul biti širine 1cm.

Prvo samo jednu stranu bluze sastavite u ramenu i zatim našivajte traku na vratni izrez, lice trake na naličje bluze 1cm od ruba. Kod mene je to taman bila širina stopice.
Ovako našivenu traku lagano zapeglajte, okrenite bluzu na lice, presavinite dvaput po 1cm taman da pokrijete onaj prvi šav da se s lica ne vidi.

Evo ga, ovako treba izgledati! Sada sastavite bluzu i na drugoj strani ramena i nastavite sa šivanjem!

Ja sam kroj za ovu tuniku prekopirala sa tunike koju moja kćer jako voli nositi. Jednostavna je a u struku nabrana elastičnim koncem pa ću malo kasnije napisati kako se sa takvim koncem radi.

Ovako na kraju treba izgledati, poput ove!

Lijep pozdrav!

Ususret Uskrsu

Kada sam pravila one svoje ptičice, isprintala sam i kroj za nekakvog zeku.
Iskrojila sam ga još prije dva tjedna pa nikako da ga napokon napravim. Lijepo vrijeme mami na radove u vrtu i dvorištu pa mi šivanje ovih dana u drugom planu!
Ali evo napokon nađoh vremena za zeku jer i Uskrs će brzo.
Kroj sam našla ovdje: wee bunny pattern.
Ovo su iskrojeni dijelovi:

a gotovi zeko ovako izgleda:

Oči i njuškicu sam izvezla s tanjom vunom. Što se veza tiče nisam baš spretna ali ubuduće ću vježbati jer uvijek dobro dođe izvesti nekakav detalj na nekom odjevnom predmetu, jastučiću nadstolnjaku...


I ptičice su napokon pronašle svoje mjesto.

Vani su na terasi koja nam je ljeti drugi dnevni boravak, na njoj svi za lijepih dana uživamo.


A i ovaj naš pravi mali zeko svakodnevno uživa na suncu.

Najviše voli pobjeći i biti slobodan, brstiti cvijeće, iskopavati korjenje...

Cvijeće opet naraste, nek uživa zeko!

Mala crna torbica

Već nekoliko dana smišljam rođendanski poklon za jednu prijateljicu pa sam odlučila probati sašiti jednu malu satensku torbicu pa šta bude!
I evo je, uspjela!
Iako na njoj ima sitnih detaljčića kojima nisam baš skroz zadovoljna kako su ispali, ipak je to lijepa torbica.
Nikada prije nisam pravila ništa slično i za prvi put je dobra.
Dijelove sam krojila  bez nekog posebnog kroja, dva pravokutnika veličine 17x27 tako da gotova torbica ispadne 15x25. Isto tako i podstava. Zatim sam na naličje dijelova od crnog satena glačalom  zaljepila flizelin da to sve učvrstim no nisam bila zadovoljna rezultatom.
Usprkos flizelinu tanki saten je ostao mlitav pa pomislih: "ništa od torbice kakvu sam zamislila". Jer šta vrijedi što će biti lijepa ako će u rukama visjeti poput obične krpe!
Ako stavim karton ne smije se prati pa da li da je uopće i šijem? A da mi je barem nekakva tanka plastika pa da ju uguram između podstave i materijala.
I onda se sjetim da u kući imam fascikl od tanke plastike koji sam kupila djeci za školu.Pronašla sam ga i izrezala da bude manji od krojnih dijelova da stane kad sve sašijem.
Evo ga:

Od satena maslinastozelene boje sam iskrojila pravokutnik koji sam podvrnula 1 cm.na rubovima, nafaldala i jednostavno pribadačama pričvrstila na dasku za peglanje i prešla peglom preko toga.

Uz pomoć tanjurića i šalice za kavu promjera 9 i 14cm.sam iskrojila dva kruga za cvijetić.

Rubovi kruga se ručno iglom i koncem profircaju, zategne se konac do kraja, da dobijete ovo na gornjoj slici lijevo.Onda ja ta dva kruga u sredini zašijem manji na veći, stavim gumbić ili kakvu perlicu i dobijem ovakav cvijetić.

Te zelene dijelove sam ovako postavila na prednji dio buduće torbe i učvrstila šivanjem.
Gore ide rajfešlus kojega sam prije šivanja pripremila tako da sam ga odsjekla na željenu dužinu jer je bio predugačak.Na krajeve sam našila komadiće materijala,ovako:

postavila materijal ,podstavu i rajfešlus pa uzduž prošila:

To isto napravim i na drugoj strani zatvarača pa dijelove postavim licem u lice i okolo zašijem sve osim dna postave.

Zaboravih napisat da sam prije tog zašivanja na licu tkanine uz rub prošla ukrasnim štepom i još s lijeve strane našila zelenu trakicu koja će poslužiti da se torbica može objesiti oko ruke.
Kroz rupu na podstavi preokrenem i dobijem ovo:

E da, sada unutra ide ona plastika za čvrstoću torbice! Nju sam namjestila, podstavu zatvorila i to je to!

Proljeće je a u meni nemir...

E da, napokon je stiglo dugo očekivano proljeće!
Ogromna kajsija u našem dvorištu je opet puna pčela i cvijeta, trajnice na kamenjaru se bude,djeca se igraju vani...

Sve je puno cvrkuta ptica...Ptice... Upravo one su mi bile najveća inspiracija.












Gledala sam puste, prazne grane ovog limuna koji je nakon duge zime napokon na terasi.
Iako zelen i pun ploda, djeluje mi pomalo prazno.

Kad bi barem na njega došle ptičice...

I došle su! Ptičice napravljene od ostataka malih krpica i nenošenih majica!
Pogledajte ih samo! Kao da su žive, djeci su se jako svidjele, već se svađaju koja će u čiju sobu.
Kroj sam isprintala s ovdje. Ovako izgleda na A4 formatu.

Zatim sam iskrojila dijelove:

ručno šivala jer su premale za mašinu, punila punjenjem za jastuke i dobila devet prekrasnih šarenih ptičica.

Mister blue bird

dvije zaljubljene

u potrazi za hranom

pronašle su i kućicu