Bliže se maškare pa me jedna rođaka pitala da li bi znala sašiti kostim za maškare za njenog unuka Leona.
Prvo sam se dvoumila jer nemam baš običaj šivati za druge a onda si rekoh: "A zašto ne?"
"Koliko to zapravo može bit teško?" Kad god sam svojoj djeci kupovala takve gotove kostime za maškare uvijek sam se razočarala. Dosta koštaju a užasno neuredno sašiveni, šavovi neučvršćeni, razni detalji samo zaljepljeni pa pootpadaju dok se djeca vrate iz škole. Ma užas! Moj rad možda nije savršen samo zato što se u našem malom gradu ne mogu kupiti svi materijali i pribori kakve bi ja htjela i trebala(napr. filca uopće nema) ali što se tiče kvalitete izrade ja bar dam sve od sebe.
Za ovo odjelce sam upotrebila saten jer je jedino on bio takve lijepe, sjajne i intezivne boje kakva meni treba.
Hlačice sam ostavila žute a gornji dio ukrasila prugama crnog satena koji sam našivala.Pošto se saten nimalo ne rasteže, iskrojila sam malo šire da bude komotno a na stražnji dio bluzice ušila patentni zatvarač.
Ispod zatvarača sam našila komadić crne trake pomoću koje ću za leđa vezati krila ali sam shvatila da će tada krila previše nisko visiti pa sam ipak tu trakicu premjesila skroz gore malo desno od zatvarača.
Ovako izgleda s leđa i mislim da ne trebaju veća krila za tako malenog dječačića, samo bi mu smetala a ova se lako skidaju.
Krila sam napravila od tanje žice koju sam rukom savila i u sredini klještima stisnula pa ljepljivom trakom tu sredinu omotala .
Preko žice sam navukla crne dokoljenke najlonke, u sredini ručno sašila i to je sav posao da se dobiju ovakva krila.
I još kapica! Nju sam napravila od rastezljive crne tkanine i nadam se da će dobro pristajati.
Naprijed sam našila žuti krug pa crnim koncem napravila oči, obrve i usta.
E još samo da mali Leon dođe pa da vidimo kako mu pristaje!
Držite mi fige! Pozdrav!